摘要：U ovom članku analiziramo kratki spis “O smislu potištenosti” velikog teologa i filozofa Romana Guardinija. Fenomen potištenosti razotkriva temeljnu čovjekovu životnu situaciju u odnosu prema Vječnome i kako ono susreće čovjeka u njegovom konkretnom postojanju. Naš autor najprije fenomenološki opisuje stanje potištenosti, a zatim svoje razmišljanje o smislu potištenosti povezuje uz antropologiju i teologiju. Potištenost kao fenomen usko je vezan uz čovjekovo samoiskustvom: potišten čovjek osjeća težinu koja ga pritišće, ćuti prazninu, dosadu, nedostatak samopouzdanja i ranjivost koja svoj uzrok ima u posebnoj čovjekovoj senzibilnosti. Zbog svega toga čovjek se u svojoj potištenosti na radikalan način suočava s pitanjem o smislu života i vlastite egzistencije. Spis pokazuje kako je čovjekova stvorenost razlog potištenosti, ali ujedno i utjeha u potištenosti. Guardinijeva razmišljanja o potištenosti potvrđuju svevremensku vrijednost i spasonosnu aktualnost. Njegove riječi o potištenosti pružaju i danas veliku utjehu i nadu ljudima koji trpe zbog nje.
