摘要:Autor ukazuje na rađanje pastoralne medicine u katoličkoj teologiji što je bilo izazvano razvojem medicinske znanosti, a što je postupno prelazilo u bioetiku kakvu danas poznajemo i koju priznaje i teologija. U mnogim katoličkim moralnim udžbenicima druge polovice XX. stoljeća postoji traktat pod naslovom liječnička etika, čemu je zamah najviše dao papa Pio XII. U tim traktatima moralni teolozi primjenjuju religiozni moral na medicinu. U SAD-u moralni teolozi i neki pisci koji su se zanimali za odnos znanosti i religije, katolici i protestanti, značajno su pridonijeli ponovnom rađanju medicinske etike, posebice u razdoblju od 1965. do 1975. U završnom dijelu rada donosi se sažeti doprinos bioetičkim pitanjima u enciklici Ivana Pavla II. Evangelium vitae (1995.)