摘要：U ovom radu autor najprije ukazuje na nastanak same bioetike kao nove znanstvene discipline koju je izazvao suvremeni znanstveni napredak, posebice u medicini i biomedicini. Kako je medicina postavljala sve više etičkih dilema u kliničkoj praksi i u istraživanjima, posebice nad ljudima s jedne strane, s druge je trebalo odgovarati na te iste probleme. Zbog toga i nastaju etička povjerenstava koja su i dokaz da je moderni svijet, posebice medicina, izgubio osjećaj za etiku i za etičko djelovanje i prosuđivanje. Autor, potom donosi povijesni pregled nastanka etičkih povjerenstava, najprije u Kanadi i SAD-u, a potom u Europi i kod nas, kao i po čitavom svijetu. On ističe kako su nastanku etičkih povjerenstava posebni zamah dali kanadski biskupi vođeni idejom II. vatikanskog koncila. U drugom dijelu autor se posebice osvrće na europsku praksu koju sagledaje i u našem hrvatskom kontekstu, te upozorava da naša praksa još nije dosegla ono europsku, posebice kada je riječ u edukaciji i konzultacijama. U zadnjem dijelu autor govori o etici u etičkim povjerenstvima, naglašava neka etička načela Crkve i nudi personalistički etički model kao jedini dostojan čovjeka.
