期刊名称：Socijalna ekologija - Journal for Environmental Thought and Sociological Research
印刷版ISSN：1330-0113
出版年度：2004
卷号：13
期号：2
页码：129-152
出版社：Croatian Sociological Society, Institute of Sociology at Faculty of Philosophy, University of Zagreb
摘要：Autor analizira osnovne stavove i ideje prisutne u novijoj evolucijskoj biologiji zadnjih tridesetak godina s ekološkog stajališta. U evolucijskoj biologiji Darwina postojale su tendencije obrane nekih značajnih aspekata moderne civilizacije, poput individualističke kompeticije i agresivne borbe za opstanak, koje su indirektno potpomagale antropocentrički svjetonazor i program "osvajanja prirode". Koncept biološkog progresivizma, koji u čovjeku vidi vrhunac evolucije, također sadrži snažne antropocentričke elemente. Antropocentričku tradiciju u novijoj biologiji zagovaraju E. Wilson, E. Mayr, N. Eldredge, R. Dawkins i drugi, koji podupiru eko-paternalističke koncepcije i "mudro upravljanje" prirodom unutar "prosvijećene" tehničke civilizacije. Ekocentrička tradicija, temeljena na konceptu dubokog vremena i kasne pojave i, do nedavno, beznačajne uloge čovjeka u novije je vrijeme zastupana u Geja-teoriji J. Lovelocka, simbiogenetičkoj teoriji Lynn Margulis, te u stavovima S. Rowea, E. Goldsmitha i drugih biologa bliskih dubinskoj ekologiji. Unatoč različitosti stavova gotovo svi suvremeni biolozi suglasni su u odbacivanju dualizma priroda/kultura, odnosno priznanja ljudske pripadnosti prirodi i značaja bioloških i ekoloških čimbenika za ljudsko postojanje i djelovanje. To je neusuglasivo s modernim mitom o napretku, koji polazi od ljudskog egzempcionalizma i primata kulturne adaptacije, tj. nevažnosti ili sporednosti biologije i ekologije za ljudsko ponašanje.
