摘要：U radu se analizira kvalitetu obiteljskih odnosa u suvremenoj obitelji u poslijeratnoj Hrvatskoj. Istraživanjem je obuhvaćeno 777 cjelovitih obitelji s djecom osnovnoškolske dobi od čega 212 (27,3%) obitelji živi u selu, 292 (37,6%) u malom i srednjem gradu, a 273 (35,1%) u velikom gradu. Podaci su prikupljeni odvojenim intervjuiranjem bračnih partnera koji su procjenjivali kvalitetu odnosa roditelji - djeca, žene - muževi, te unuci - djedovi i bake. Ispitane su razlike u procjeni kvalitete obiteljskih odnosa bračnih partnera iz naselja različite veličine (selo, mali i srednji grad, veliki grad) te prema spolu (muževi i žene). Mjerene su ove dimenzije kvalitete obiteljskih odnosa: zadovoljstvo čestinom razgovora, zadovoljstvo otvorenošću razgovora, procjena međusobne ljubavi te procjena kvalitete obiteljskih odnosa u cjelini. U obradi podataka primijenjeni su postupci neparametrijske i parametrijske statistike (hi-kvadrat test, analiza varijance i dr.). Utvrđeno je da majke, neovisno o veličini naselja stanovanja obitelji, izražavaju statistički značajno veći stupanj zadovoljstva čestinorn razgovora sa svojom djecom od očeva. Kada su u pitanju partnerski odnosi, muževi u malim i srednjim gradovima izražavaju značajno viši stupanj zadovoljstva čestinom razgovora sa svojim ženama nego muževi u velikim gradovima. Nasuprot tome, majke su nezadovoljnije od očeva učestalošću razgovora djedova i baka s unučadi. Majke u velikim gradovima kvalitetu obiteljskih odnosa u cjelini ocjenjuju statistički značajno boljom nego majke u selu. Prosječne vrijednosti na ljestvici procjene kvalitete obiteljskih odnosa u cjelini potvrđuju prevladavajuće visoko zadovoljstvo kvalitetnom obiteljskih odnosa, neovisno o spolu te o veličini naselja stanovanja obitelji.
关键词：seoska i gradska obitelj; kvaliteta obiteljskih odnosa; otvorenost i čestina razgovora; uzajamna ljubav roditelja i djece; između bračnih partnera; između djedova; baka i unuka
