摘要：Cilj je ovoga rada istražiti odnos domicilnoga, većinskog seoskog i romskog stanovništva na prostoru Hrvatske i Slavonije u razdoblju 1900. do 1910. godine. Istraživanje se temelji na analizi rukopisne zbirke Arhiva Odbora za narodni život i običaje Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, dnevnih listova Obzor i Riječki novi list i tjednika Dom te relevantne literature, a korišteni su i podaci popisa stanovništva. Glavni je metodologijski nedostatak ovih izvora što su njihovi autori isključivo Neromi. Podrobna raščlamba lege artis omogućuje, međutim, izvođenje valjanih zaključaka. Istraživanje odnosa seoskog stanovništva i Roma dio je nužnih znanstvenih napora za upotpunjavanje spoznaja o povijesti i kulturi romske manjine na području Hrvatske. Odnos tih dviju zajednica obilježilo je međusobno nepovjerenje izazvano praznovjerjem domaćega seoskog i društvenom zatvorenošću dijela romskog stanovništva. Seosko stanovništvo doživljavalo je Rome lukavim varalicama i lopovima, a medusobno rodbinsko povezivanje društvenom sramotom (tabuom). Stalno naseljeni Romi otvorenije su komunicirali sa seoskim stanovništvom, obavljali različite obrtničke i trgovačke usluge te preuzimali dio lokalnih običaja i tradicije. Seosko stanovništvo izrazito je negativno doživljavalo i s velikim se predrasudama odnosilo prema nomadskim Romima, koje je smatralo potpunim strancima na svome području. Zbog svoje zatvorene društvene organizacije, nomadski su Romi komunikaciju s mjesnim stanovništvom svodili na najnužniju (službenu) mjeru, i najviše su sumnjičeni za nasilne prijevare i lopovluk.
关键词：Romi; domicilno seosko stanovništvo; međusobni odnosi; povijest; Hrvatska i Slavonija
