摘要：U posljednjih pedeset godina engleski je preuzeo mjesto francuskoga kao najprisutnijega stranog jezika u Italiji. Porast anglizama primjećuje se i u drugim europskim zemljama, između kojih i u Hrvatskoj. U suvremenom talijanskom jeziku smanjila se i uloga francuskoga kao jezika posrednika jer engleske riječi ulaze u talijanski jezik izravnim putem. Slično tomu, za hrvatski je prije bila odlučujuća posrednička uloga njemačkog jezika. Kad engleske riječi ulaze u druge jezike, integriraju se i na fonološkoj razini doživljujući promjene koje ih udaljuju od njihovih predložaka. Iako nisu unaprijed isključene inovacije u sustavu jezika primatelja, bilo one koje se odnose na fonemski inventar ili na njihovu distribuciju, u najvećem broju slučajeva zapaža se supstitucij a engleskih fonema u skladu s fonološkim pravilima jezika primatelja. Odatle proizlaze različiti rezultati fonološke prilagodbe engleskih riječi u talij anskom i hrvatskom jeziku. U članku se supostavnom metodom proučava prilagodba engleskih riječi u ta dva jezika. Ako je riječ ušla u jezik pisanim putem, transfonemizacij u može odrediti grafija stranoga predloška. Velik broj engleskih riječi danas se posuđuje preko govornoga jezika. U proučavanja načina prilagodbe anglizama u nekim smo se slučajevima oslonili i na sociolingvističko stajalište kako bismo mogli bolje utvrditi jezične i izvanjezične čimbenike koji upravljaju formiranjem izgovora posuđenica iz engleskog jezika. Analizirajući tipove transfonemizacije nastojali smo utvrditi predvidljive fonološke divergencije između talijanskih i hrvatskih anglizama.
关键词：fonološki sustav; transfonemizacija; jezik davatelj; jezik primatelj; supostavna analiza
