摘要：Autor analizira starokršćanski i srednjovjekovni sloj arhitekture crkve Sv. Marte u Bijaćima. Osobitu pozornost poklanja naravi i lokaciji njezina ciborija. Pretpostavlja da je to oltam i ciborij, napravljen u 9. stoljeću za svetište prvotne bazilike. Na to upućuje ime sv. Marte uklesano u natpisu na kruni ciborija, te brojne starokršćanske crkve na tlu hrvatske države koji su upravo tijekom 9. stoljeća obnovljene i opremljene novim crkvenim namještajem. Tako preuredene starokršćanske gradevine postale su prvi sloj starohrvatske arhitekture, od katedrale u Ninu do oratorija u Rižinicama. Autor sve dovodi u vezu s franačkim državnim pravom i propisima rimske Crkve, aktualnima u vremenu organiziranja hrvatske države i biskupije. Za novu crkvu, podignutu u opsegu stare bazilike u Bijaćima, pretpostavlja da je ranoromanička gradevina s naknadno prigradenim tornjem na pročelju i produbljenom pravokutnom apsidom na začelju.
