摘要：Autor na primjerima ustanovljuje višeznačnost lingvističkih termina, te upozorava na potrebu formalističkog pristupa gramatičkim zakonitostima. Ističu se metodološke mogućnosti za promatranje anaforičke referencije kroz semantičko- diskursni i sintaktičko-klauzni okvir, te se upućuje na razlikovanje anafore i anafora (kao što razlikuje i Crystal [1997a]). Iz prihvaćanja podjele zamjenica i pridjeva prema morfosintaktičkim kriterijima, te uočavanjem prednominalnih (predimenskih) i podnominalnih (podimenskih) položaja, postavlja se shema obilježja koja prikazuje odnos imenica prema zamjenicama i zamjeničnim pridjevima unutar kategorija povratnosti/nepovratnosti i posvojnosti/neposvojnosti. Iz razlikovanja anafora i determinanta, te subjektne i objektne službe, proizlazi sintaktička analiza povratnosti za koju se postavljaju temeljna pravila ovjerenosti. Posebno se raščanjuje razlika između posvojnog zamjeničnog pridjeva u hrvatskome u odnosu na engleski i njemački jezik.
