摘要：U članku se raspravlja o teorijskim pretpostavkama, rezultatima i implikacijama istraživanja provedenih u sklopu »Višejezičnoga leksikografskoga projekta« u kojem je, pod vodstvom britanskoga lingvista Johna Sinclaira, pored šest drugih europskih jezika bio uključen i hrvatski. Rezultati toga istraživanja objavljeni su potkraj 1996. godine, a u ovom se radu prvi put prezentiraju u nas, s osobitim obzirom na njegovu hrvatsku sastavnicu. Istraživanja Sinclaira i suradnika danas se smatraju temeljem nove metodologije u višejezičnoj korpusnoj lingvistici i leksikografiji.
