摘要：Bogatoj hrvatskoj dijalektalnoj književnosti, posebice poeziji, pripada i njezina zanemarena, opusom nevelika ali translatološki zanimljiva, prijevodna sastavnica koja i danas potvrđuje vitalnost tzv. neknjiževnih hrvatskih idioma. U tome smislu specifičan primjer »obratnoga« prijevoda predstavlja Jakšićev čakavski prepjev književnim (ruskim) jezikom pisanoga teksta - Jesenjinove poezije. Naša usporedba s prepjevima dviju Jesenjinovih pjesama na hrvatski književni jezik (Cesarića i Krkleca) otkriva neke jezične, prvenstveno leksičke i frazeološke posebnosti bračkoga, odnosno selačkoga, čakavskog govora, koje u Jakšićevu stilskome postupku dobivaju i posebnu poetsku funkciju.
