摘要：Genetska lingvistika proučava srodničke odnose među idiomima, to jest među jezicima i me- đu dijalektima, a tipološka lingvistika proučava unutarnje strukturne odnose u pojedinome idiomu te uspoređuje takve odnose. Činjenice iz jedne od tih lingvistika nemaju vrijednosti argumenata u drugoj, a još manje u sociolingvistici, koja proučava prirodu pojedinih idioma u vezi s njihovim nositeljskim kolektivima. Naravno, ni činjenice iz sociolingvistike ne vrijede u drugim dvjema lingvistikama. Svi ti odnosi osvjetljuju se na primjeru uloge glasa jat na hrvatskoj i općenito na (južno)slavenskoj razini.
