摘要：Cilj je ovoga rada usporediti posvojne konstrukcije u jeziku Plautovih komedija i vidjeti postoji li razlika u izražavanju otuđivih odnosa posvojnosti i odnosa koje bismo mogli smatrati neotuđivima. Budući da se u jezicima u kojima je opreka između otuđive i neotuđive posvojnosti gramatikalizirana neotuđivima najčešće smatraju imenice koje označavaju dijelove tijela i odnose srodstva, korpus od dvanaest Plautovih drama pretraživan je upravo prema tim dvjema semantičkim skupinama imenica. Neki su partitivni odnosi naknadno uključeni u analizu. Kako bi se vidjela eventualna razlika između posvojnih konstrukcija u kojima se pojavljuju ove pretpostavljeno neotuđive posjedovane imenice i onih s otuđivim imenicama, u prologu i prvim dvama činovima svake od dvanaest drama pronađene su konstrukcije kojima se izražava odnos otuđive posvojnosti i uspoređene su s prvom skupinom. Posebna je pozornost pridana posvojnim pridjevima i posvojnim genitivima imenica kao oznakama posjednika, kao i pojavama brisanja posjednika i promocije posjednika u usporedbi s upotrebom posvojnih zamjenica. Opći je zaključak da, iako opreka između otuđive i neotuđive posvojnosti nije gramatikalizirana u starolatinskome, čini se da su neke konstrukcije, poput posvojnog pridjeva ili brisanja i promocije posjednika, bile prihvatljivije uz neotuđive nego uz otuđive imenice, a posljedica je toga veća učestalost takvih konstrukcija u slučajevima kada se posjedovano smatra neotuđivim od posjednika. Konstrukcije iz latinskog uspoređene su sa sličnim posvojnim konstrukcijama u hrvatskome i u još nekim europskim jezicima u kojima također postoji tendencija razlikovanja otuđivih i neotuđivih posvojnih odnosa, premda ona, kao ni u latinskome, nije gramatikalizirana.
关键词：Plautus; Titus Maccius; neotuđiva posvojnost; posvojne konstrukcije; filološka analiza; latinski jezik
