摘要：Za razliku od filozofije, u kojoj se neodređenost shvaća kao problem vezan za Eubulidove paradokse (npr. paradoks gomile) i pitanje istinitosti sudova koji sadrže predikate kao što su »visok« ili »težak«, u lingvistici se neodređenost shvaća kao bitna i sveprisutna osobina komunikacije. Cilj je ovoga istraživanja bio identificirati psiholingvistički efekt neodređenosti i pokazati na koji bi način kognitivni model ljudske komunikacije mogao uključiti neodređenost kao svoju bitnu osobinu. Teorijska podloga provedenoga eksperimenta Gärdenforsova je teorija pojmovnih prostora u kojoj se neodređenost veće za kategorizaciju pojmova u umnom rječniku. Stoga je upotrijebljena paradigma slaganja riječi i slike (picture–matching paradigm) u kojoj ispitanici moraju kategorizirati riječ s obzirom na ponuđenu sliku. Mjerenje evociranih potencijala pokazuje dva različita vala kao specifični odgovor na zadatak, komponentu N400 vezanu za semantičku obradu (prizivanje riječi iz umnog rječnika) i P600 vezanu za integraciju slike i riječi. Dok je N400 veći kad god riječ ne odgovara slici, P600 je veće amplitude specifično na pojmove koji su neodređeni u odnosu na sliku. Rezultati upućuju na prizivanje riječi iz umnog rječnika kao (najmanje) dvostupanjski proces u kojem se u prvoj fazi riječ prepoznaje, a u drugoj veže u kontekst.
关键词：neodređenost (psiholingvistika); kognitivni model ljudske komunikacije; umni rječnik
