摘要：Teorija jezičnoga ikoniciteta sustavno nameće neka stožerna pitanja. Primjerice, je li izvorno načelo u pojavljivanju riječi u jezicima utemeljeno na onomatopejskim oblicima, to jest jesu li u svojim prvim oblicima nastalim pojavljivanjem jezične djelatnosti svi jezični znakovi bili tipa craquer (»pucati«, »praskati«, »kršiti se«, »lomiti se«), murmurer (»mrmljati«, »mumljati«, »gunđati«, »žuboriti«) itd., a od kojih je velika većina od tada izgubila svoj mimofonički sadržaj? Poznato je da je Saussure nijekao svaku tzv. pozitivnu teoriju značenja u znanosti o jeziku te da je ta odrednica dugo vremena bila propisna u bavljenju jezikoslovljem. Ovaj članak istražuje slušne ikone u hebrejskome biblijskom leksiku u kojem se analogija fonacija–referent pojavljuje u okviru teorije matičnih jezika (teorije prajezikâ) i etimona na apstraktnoj razini jezičnih indikacija (fonetske sastavnice matičnih jezika). Upravo nam ta razina pomaže u razumijevanju kauzalnoga načela u odnosu označitelj–referent: nemali broj leksija koje doživljavamo kao proizvoljne može se uvrstiti u nepromjenljive, formalne, pojmovne, odnosno razložne strukture. Očito je da danas »imamo sluha« samo za imitativne riječi kao što su coucou, tic–tac itd. Stoga ne iznenađuje činjenica da zagovornici jedne široke (otvorene) koncepcije jezičnih srodnosti pokušavaju umanjiti važnost leksičke motiviranosti svodeći ju na marginalne onomatopejske vrste. Pa ipak brojni znanstveni radovi pokazuju da je leksička motiviranost puno opipljivija nego što se to o njoj obično misli te da je njezin unutarnji sklop puno dublji i kompleksniji, bez obzira na to što tradicionalna koncepcija onomatopeje nudi oprečan stav: označitelji jednoga jezika ujedno su njegovi zvukovi i pokreti. Posebnost ovdje ponu|enoga pristupa ogleda se prvenstveno u činjenici da je odnos zvuk– smisao riječi utemeljen na vezi između akustičke slike leksičkih oblika i označene vrijednosti matičnih sastavnica (jezični makroznak). Ta je veza ugledala svjetlo dana zahvaljujući otkriću unutarnjega sklopa nepromjenjivosti leksika semitskih jezika.
关键词：mimofonija; onomatopeja; ikoničnost jezika; leksik; teorija matičnih jezika i etimona; biblijski hebrejski jezik
