摘要：Forenzička se lingvistika može definirati kao grana primijenjene lingvistike koja se ponajprije bavi međusobnim prožimanjem jezika, zločina i prava. Termin potječe iz 1968. godine (Svartvik). U početku se forenzička lingvistika razvija razmjerno sporo, no u zadnjih je petnaest godina zabilježen značajan porast broja slučajeva u kojima sudovi niza zemalja konzultiraju lingviste i pozivaju ih da svjedoče u svojstvu sudskih vještaka. Budući da se radi o relativno novoj disciplini, nije još strogo određeno koje joj poddiscipline pripadaju. Forenzička se analiza diskursa bavi institucionalnim diskursom u pravnom okruženju te njegovim isprepletanjem s laičkim i društvenim značenjem, uključujući odabir i uporabu gramatičkih struktura te leksika u pojedinim pravnim tekstnim vrstama. Ovaj se rad bavi sintaktičkim i leksičkim značajkama iskaza svjedoka u parničnim postupcima na općinskim sudovima u Hrvatskoj, kako bi se utvrdilo kojemu funkcionalnom stilu, odnosno funkcionalnim stilovima oni pripadaju. U hrvatskome jeziku iskaz svjedoka karakterizira hibridnost jer sadržava karakteristike i administrativno–poslovnoga i razgovornoga stila. U nekim su zemljama ovakve i slične analize provedene na velikim korpusima iskaza svjedoka kako bi se utvrdili stilski profili koji omogućuju uočavanje nepodudarnosti, što se može rabiti kao pokazatelj u analizi vjerodostojnosti iskaza i pomoć u istražnom postupku. Kako bi se dobila potpuna slika pravne tekstne vrste iskaz svjedoka u hrvatskome jeziku, koja bi između ostaloga mogla poslužiti kao pokazatelj prilikom utvrđivanja vjerodostojnosti, potrebno je prikupiti i analizirati znatno veći korpus te iskaze svjedoka iz različitih vrsta sudskih postupaka i s različitih vrsta sudova.
关键词：iskazi svjedoka; pravne tekstne vrste; administrativni stil; razgovorni stil; forenzička lingvistika; hrvatski jezik
