摘要：S dviju snimaka u ukupnom trajanju duljem od devet minuta na temelju službenog prisluškivanja razgovora preko GSM uređaja trebalo je provesti fonetsko prepoznavanje jedne muške osobe. Učinjena je fonetska transkripcija cjelokupnoga govora s obje snimke radi utvrđivanja regionalnog izgovora, dijalekta i idiolekta te montaža zvuka radi utvrđivanja postotka sličnosti – različitosti parova glasova u postupku slušnoga forenzičkog protokola (AP – SPID) te radi akustičke analize. Akustički parametri bile su prosječne vrijednosti F0 (Hz), formantnih frekvencija F1 (samo za vokal /a/), F2, F3 za svih pet vokala, trajanja dugih naglašenih vokala (ms) (u programu Praat). Pomoćni postupci bili su dugotrajni prosječni spektar govora (LTASS u programu AS), na temelju kojih su izračunani indeksi sličnosti (R) i različitosti (SDDD) među parovima glasova. Zbog kraćeg trajanja snimki bila je važna lingvistička analiza radi utvrđivanja fonoloških, sintaktičkih i leksičkih razlika među govornicima. Pomoću AP – SPID protokola utvrđeno je 96%–tno prepoznavanje tražene osobe u paru s obje snimke, što prema fonetskomu forenzičkom postupku znači vrlo veliku vjerojatnost prepoznavanja. Prepoznati govornik pripada štakavskom ikavskom bosanskom govoru. Fonetski je opis glasa lagano povišen glas, glasan, uskog raspona čeljusti, blago dentaliziran, modalne fonacijske vrste. Prosječna vrijednost F0 bila je 197 – 201 Hz, što su povišene vrijednosti, s rasponom od 76 do 317 Hz, ovisno o glasnoći. F1 vokala /a/ prepoznatoga govornika značajno se razlikuje od standardne vrijednosti (p = 0,0001), a značajno se razlikuje F2 za /a/ (p = 0,0006), /o/ i /u/ (p prednjeg, zaokruženog izgovora u naglašenim pozicijama. Trajanje naglašenih vokala dulje je od trajanja u hrvatskome standardnom izgovoru. Indeks sličnosti između spektara s obje snimke tražene osobe veći je nego između tražene osobe i sugovornika (R = 0,89 : 0,85), a indeks različitosti manji je (SDDD = 2,10 : 3,75). Najmanji indeks sličnosti i najveći indeks različitosti pokazao se između tražene osobe i podmetnutog glasa. U lingvističkoj analizi najzanimljivija je bila leksička razina izbora riječi, idiosinkratične riječi razlikovale su se među govornicima. Primjerice, traženi govornik rabi riječi poput bolan, jaran, koje se uopće nisu pojavile kod sugovornika, kojemu su idiosinkratične riječi bile pajdo, kontaj. Traženi govornik izgovorio je riječ jaran čak 69 puta, što je 170 puta više nego u upotrebi u hrvatskom jeziku, dok se riječ pajdo uopće ne pojavljuje u hrvatskome čestotnom rječniku. Može se zaključiti da je traženi govornik pomoću slušnoga fonetskog protokola prepoznat s velikom vjerojatnošću, a da zvučni postupci mogu samo poduprijeti rezultat slušne analize. Pokazalo se da je u slučaju manje količine snimljenog materijala važna sinergija fonetskoga forenzičkog postupka i lingvističke analize.
