摘要：Glavna je svrha ovoga članka analizati Argument kontinuiteta, jedan od najutjecajnijih argumenata na kojemu su utemeljeni moralna osuda znanstvenih i medicinskih praksi poput istraživanja i eksperimenata s embrijem, potpomognuta reprodukcije, pobačaja, terapeutskog kloniranja, itd. Prvo se daje vrlo kratko objašnjenje pristupa koji pripisuje status markirajućeg događaja fertilizaciji, identificirajući Argument kontinuiteta među drugim argumentacijama. Nadalje, pokušava se razdvojiti tri moguće interpretacije pojma kontinuiteta pretpostavljenog u Argumentu kontinuiteta, te izdvojiti najuvjerljiviju filozofsku i znanstvenu interpretaciju postfertilizacijskog kontinuiteta. Naposljetku, tvrdim da iz filozofski i znanstveno najprihvatljivije interpretacije ne slijedi: 1) da je fertilizacija nužna odrednica moralnog statusa; 2) da je fertilizacija najrazboritija odrednica moralnog statusa. Ukratko, ovaj članak ima dva cilja: I) pokazati da upravo taj argument ne povlači za sobom stajalište da su gore spomenute prakse moralno nedopustive; II) sugerirati da bi neke pragmatičke strategije koje se bave soritom-prouzročenim paradoksima mogle osigurati filozofijski i znanstveno primjeren okvir za alternativni pristup.
