摘要：U prvome dijelu autori istražuju Wittgensteina kao morfologa. Objašnjavaju njegov pojam preglednog prikaza i veza viđenja (FI: 122 i povezane tekstove i komentare) kao njegov opis metode, a također daju neke bilješke o autorima koji su na njega utjecali po tim stvarima (Goethe i Spengler). Pored toga, autori sažimaju neka mjesta iz Wittgensteina i komentara glede njegove morfološke metode i neke očigledne primjene iste. Glavni je cilj komentirati FI: 122 i GB: 133, a jasno shvatljiva prezentacija izgleda da je pojmovno istraživanje koje se sastoji u pronalaženju sličnosti i analogija između mnogih, te na prvi pogled posve različitih i nepovezanih slučajeva (upotrebe riječi), što u stvari znači morfologiju kao metodu. U drugome dijelu autori istražuju Wittgensteina kao morfologa. Raspravljaju narav morfologije glede gramatike, običaja i institucija, te pokušavaju učiniti smislenim prednosti i nedostatke morfologije glede metode filozfskog istraživanja. Priznavanje uloge morfologiji pomaže nam bolje razumjeti kasnog Wittgensteina. To nam daje jasno shvatljivu predstavu (barem nekih dijelova) FI. U ovome članku, autori također pokušavaju izići na kraj s nekim važnim prigovorima morfološke metode citirajući Wittgensteina. Ono što je morfološki važno jest organizacija fenomena, njihov obrazac kojeg se treba vidjeti kako bi se mogao razumjeti. Postoji također distinkcija u pojmu morfologije, naime morfologije kao metode, te morfologije kao strukture ili organizacije, kada se objašnjava iz fenomena.
