出版社:Sveučilište u Rijeci, Fakultet za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu, Opatija
摘要:Pojam Benchmarking javlja se u međunarodnoj ekonomiji, posebice najrazvijenijih zemalja u relativno novijem vremenu. To je suvremeni ekonomski pojam koji označava poticanje uspješnosti poslovanja u pojedinim poslovnim radnjama nekog poduzeća, u cilju povećanja njegove konkurentnosti, a vrši se međusobnom suradnjom menadžera s kolegama iz sličnih poduzeća ili drugih poslovnih subjekta, putem međusobnih posjeta, kratkim aktivnim djelovanjem u drugom poduzeću ili drugim oblicima međusobne suradnje, u cilju upoznavanja proizvodnog procesa, ili drugih oblika djelovanja drugog, obično konkurentskog poduzeća. To je u biti jedan vid edukacije visokog menadžerskog kadra u cilju njihova osposobljavanja za postizavanje bolje poslovne učinkovitosti, a sve u cilju ostvarivanja bolje konkurentne sposobnosti njihovih poslovnih subjekata, poduzeća, kompanija i slično. Taj vid edukacije postao je vrlo cijenjen kod Japanaca tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća, te je doveo do postignuća značajnih rezultata u poslovanju njihovih poduzeća, koja su koristila te modele analitičkog djelovanja. Primjenom tog modela menadžeri su se upoznavali s poslovanjem konkurentskih poduzeća, te pokušavali na svoja poduzeća primijeniti znanja stečena kod drugih, što je dovelo do znatne učinkovitosti u poslovanju, ali i proizvodnji njihovih poduzeća. Cilj primjene benchmarkinga je otkrivanje unutrašnjih slabosti vlastitog poduzeća, te spoznavati konkurentske prednosti snažnijih konkurenata. Pri tome se putem analize dobivenih odataka otkriva razina učinkovitosti djelovanja konkurencije.