摘要：Ustavna doktrina određuje postojanje asimetričnog federalizma u slučaju kad jedna regija u državi uživa poseban oblik autonomije, a često i različit ustavni položaj od ostalih dijelova. Asimetrija može biti uvedena ustavom ili međunarodnim sporazumom, ali i zakonodavstvom države. Asimetrija može biti rezultat i manjinske vojne pobune, uspješne uporabe sile. Međutim, nekoliko demokracija u zapadnoj Europi uvodi u nedavnoj prošlosti asimetriju bez vanjske intervencije ili vojne pobune, između ostalih, Danska, Španjolska, Velika Britanija i Italija. Asimetriju u federalnom sustavu prepoznajemo u razlikovanju stupnjeva autonomije i ovlasti među federalnim jedinicama, primjerice nalazimo ju u nizu ustava suvremenih federacija: Belgije (1993), Njemačke (1949), Indije (1950), Malezije (1963) i Rusije (1993). Asimetrični federalizam pojavljuje se u višenacionalnim državama, traže ga manjinske nacionalne zajednice, a zagovornici državnog unitarizma ističu da su manjinske regije prijetnja državnoj jedinstvenosti i ustavnim vrednotama solidarnosti, jednakosti i slobode, da vode u propast države koje ga usvajaju. U radu ćemo protumačiti razvitak asimetričnog federalizma u Kanadi.
