摘要：Na tradicionalno “englesko” načelo nepovredivosti parlamentarnog suvereniteta posebno je utjecala emancipacija zemalja Commonwealtha. Od kada se temeljem Westminsterskog akta iz 1931. godine imperijalni parlament odrekao unilateralnog obnašanja zakonodavne vlasti za dominione do danas, teorija parlamentarnog suvereniteta kao neograničene zakonodavne vlasti mijenjala se pod pritiskom političke realnosti. U tekstu autor ističe da je konstitucionalizacija dokumenata o ljudskim pravima diljem nekadašnjeg britanskog imperija omogućila ne samo specifične oblike sudbenog nadzora, nego i pojavu sudskog aktivizma u Velikoj Britaniji i u svim zemljama koje su izašle ili ostale u sjeni njezina vladavinskog modela. Deklaracije o pravima dobile su status najvišeg prava i mogućnost sudske zaštite, čime su suci dobili “neopozivu ovlast invalidacije inkompatibilne legislative”. Zaključak je autora da je time nužno otvorena i mogućnost prijelaza sa zakonodavne na konstitucionalnu supremaciju.
关键词：suverenitet parlamenta; deklaracije o pravima; sudbena vlast; suci; sudski aktivizam
