摘要：U svim sustavima koji teže slobodnoj trgovini potrebno je uskladiti taj interes sa zaštitom drugih vrijednosti, a države članice pristaju na određena ograničenja vlastite regulatorne autonomije kako bi se u cijelom sustavu postigla optimalna ravnoteža relevantnih interesa. U relativno heterogenim sustavima, kao što je Svjetska trgovinska organizacija (WTO), članice pridržavaju veći stupanj regulatorne autonomije kako bi zaštitile svoje vrijednosti, iako pritom trpi liberalizacija tržišnih sloboda. Naprotiv, u relativno homogenim sustavima, kao što je Europska unija (EU), članicama je oportuno pristati na veća ograničenja vlastite regulatorne autonomije jer na taj način omogućuju veću slobodu kretanja, a uz relativno malu štetu za zaštitu ostalih vrijednosti. Za Hrvatsku i Makedoniju korisno je što se liberalizacija tržišnih sloboda i ograničavanje regulatorne autonomije zbiva postupno, kroz nekoliko temeljnih stadija – članstvo u WTO-u, sklapanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, pregovore o članstvu te punopravno članstvo u EU.
关键词：regulatorna autonomija; sloboda kretanja roba; slobodna trgovina; sloboda kretanja radnika; sloboda pružanja usluga; pravo poslovnog nastana; Europska unija (EU); Svjetska trgovinska organizacija (WTO); Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP); Makedonija; Hrvatska
