摘要：Svrha rada jest istražiti relevantne aspekte tzv. Selbsthilfetheorie: teorije o samopomoći kao prvobitnom obliku pravne zaštite. Autor analizira nastanak navedene teorije te oblikovanje njezinih temeljnih postavki u djelu znamenitog njemačkog romanista i filozofa prava Rudolpha von Jheringa (1818-1892), recepciju navedene teorije u znanosti rimskog prava i drugim pravnim disciplinama u prvoj polovini 20. stoljeća kao i uzroke, smjerove i posljedice njezinih modifikacija u drugoj polovini tog stoljeća. U završnom dijelu rada autor kritički analizira teoriju samopomoći - kako njezinih filozofijskih temelja, tako i njezine primjene u svrhe interpretacije struktura rimskog civilnog procesa - s ciljem stvaranja temelja za nove pokušaje rekonstrukcije postanka i razvoja tog procesa.
