摘要：Pravna ustanova prigovora ima veliko značenje za primatelja stvari i za putnika u pomorskom prijevozu. Pravodobni i pravovaljani (pisani) prigovor predmnijeva, do protudokaza, da su primjedbe o oštećenju na stvarima ili prtljazi istinite. Valja pri tome voditi računa (zbog propisanih rokova) je li riječ o vidljivim oštećenjima ili o onima koja se nisu mogla zapaziti. U prijevozu putničke prtljage važno je za uvjete pravovaljanosti prigovora razlikovati ručnu (kabinsku) od ostale (predane) prtljage. Ako primatelj nije uložio prigovor, odnosno propustio ga je pravovaljano uložiti na vrijeme, na osnovi Haaških pravila i nacionalnih zakona koji ih prihvaćaju (kamo spada i hrvatski Pomorski zakonik), smatra se, zapravo predmnijeva se, dok se ne dokaže suprotno, da su mu stvari predane kako su naznačene u teretnici (u teretnom listu) ili kako su primljene na prijevoz ako prijevozna isprava nije izdana. Propustom ulaganja pravovaljanog i pravodobnog prigovora primatelj ne gubi pravo zahtijevati naknadu štete od prijevoznika. Nastupa samo pretpostavka iuris tantum. To konkretno znači da će primatelj moći - unatoč propustu u svezi s prigovorom - dopuštenim dokaznim sredstvima obarati pravnu pretpostavku da je prijevoznik pravovaljano izvršio svoju činidbu u trenutku predaje tereta. U prijevozu putnika jednaki su pravni učinci kao i u prijevozu stvari morem. Naime, ako putnik nije podnio pisani prigovor o roku, predmnijeva se (pretpostavlja se), dok se ne dokaže suprotno, da je prtljagu primio u ispravnom stanju.
关键词：prijevoz stvari morem; ustanova prigovora; Pomorski zakonik
