摘要：Pravni subjekti načelno slobodno određuju kojim će se djelatnostima baviti i u kojem će pravnom obliku to činiti. Činjenica je da opredjeljenje za neku djelatnost ponekad silom propisa određuje pravni oblik, dok ima slučajeva da se pravni oblik može slobodno odabrati. Prema pozitivnim propisima, posljedica odabira pravnog oblika obavljanja djelatnosti jest i primjena određenih pravnih pravila, jer hrvatsko pravo uz pravni oblik i djelatnost koja se u tom pravnom obliku obavlja vezuje određenje pojmova trgovca i trgovačkog ugovora. U radu se raspravlja o mogućim podjelama djelatnosti i pravnim posljedicama koje iz toga proizlaze. Daje se kratak prikaz pravnih oblika pravnih osoba u kojima se djelatnosti mogu obavljati. Prikazuju se odredbe općih propisa te pojedinih posebnih propisa koji uređuju pojedine djelatnosti. Posebno se analiziraju pravila o ustanovama, njihove vrste i ključne razlike prema drugim pravnim osobama, a osobito trgovačkim društvima. Radom se pokušava odgovoriti na pitanje jesu li važeća razgraničenja glede vrste djelatnosti, načina i opsega obavljanja djelatnosti te pravnih oblika u kojima se one mogu obavljati primjerena ili (više) ne odgovaraju potrebama suvremene poslovne prakse. Na temelju analize sadašnjeg stanja, daju se prijedlozi kako bi se ono moglo poboljšati sa svrhom da uređenje bude jasno, razumljivo, dosljedno i sustavno.
