摘要：Kasnoantički grad istočnojadranske obale je, zajedno s morfološko-urbanističkom strukturom, prenio u srednjovjekovno razdoblje svoje municipalne prerogative, te različite instit·lcije. U ovom se radu nabrajaju argumenti u prilog pretpostavci da među takve ustanove treba ubrojiti i srednjovjekovna vjerska, odnosno obrtnička udruženja -bratovštine. Pretpostavka se temelji na brojnim analogijama što se uočavaju ,'l osnovnom ustrojstvu i djelovanju antičkU}, a osobito kasnoantičkih kolegija i korporacija s jedne, te srednjovjekovnih bratovština s druge strane. Uočeni teorijski parametri nastoje se primijeniti na konkretnim primjerima sigurnih ili vjerojatnih ranokršćanskih lokaliteta, pri čemu se skreće pozornost na jedan arheološki aspekt spomenute problematike: mogućnost opredjeljenja pojedinL'l ranokršćanskih crkava kao korporacijskih, a u okviru šireg zadatka klasificiranja ranokršćanske arhitekture prema vrsti i namjeni građevina.
