摘要：R. J. Bošković (1711–1787) je sredinom 18. stoljeća, u Maxwell–Einsteinovoj pred-epohi fizike, po prvi puta povezao metode mišljenja Newtona, Descartesa, Spinoze i Leibniza, sintetizirajući ih u novu metodu mišljenja Prirode. Ona se može izreći epistemološkom formulom more geometrico sive mathematico – more rationali – more empirico – more theologico, kao četiri uporišta znanosti, filozofije i religije što su ujedinjeni zajedno Boškovićevim mišljenjem. Boškovićeva Teorija prirodne filozofije o točkama–atomima kao konačnim sastojcima materije s jednim jedinim zakonom sila u prirodi, fundamentalna je za građu i čestičnu fenomenologiju prirode u modernoj znanstvenoj slici svijeta, sve do naših dana. Bošković je rodonačelnik izvorne dinamičke predodžbe (hipoteze) atoma odnosno modernog pojma subatomskih čestica (od elektrona, protona, neutrona,… do kvarkova) u 20. stoljeću, sve do očekivanih predviđenih novih čestica i objekata u 21. stoljeću. Na tome tragu su Bohr, Heisenberg i Lederman prigodno veličali Boškovića, ali pravi interes je pokazivao Richard P. Feynman koji je Boškovićevu atomistiku prihvatio kao svoj filozofski credo 200 godina poslije. U članku povezujemo, epistemički-efektivno, genijalne Boškovićeve apercepcije točaka i čestica s više od 200 godina kasnije nadolazećim genijalnim Feynmanom, s preciznom partonsko-kvarkovskom fizikom u standardnome modelu. Boškovićeva teorija dobila je veličanstveni uzlet otkrićem atomske jezgre i nuklearnog modela atoma 1911. u Manchesteru. Znanstveno-filozofska kompatibilnost teorije Dubrovčanina Boškovića i E. Rutherforda, zasjala je u Rutherfordovu članku iz 1911. kroz tri prosudbe: atomska jezgra kao Boškovićeva točka – točkasti izvor kulonske sile, α-čestica je također točka, te parametar sraza u sudaru α-čestice i jezgre zlata ima narav udaljenosti poput one u Boškovićevoj krivulji. Modernom epistemičkom analizom, povrh ortodoksnog povijesnog pristupa, najzanimljivije nasljeđe Boškovićevu stablu odbijanja i privlačenja pronašli smo, ponajviše, u stablu – razinā nuklearnih sila u suvremenoj fizici na niskim energijama. O 300-toj obljetnici Boškovićevog rođenja, u svjetlu proglašene »godine Ruđera Boškovića« u 2011. u Hrvatskoj i svijetu, pokazujemo da je Bošković domislio izvornu apercepciju točaka (atoma) u filozofiji prirode s jedinstvenim zakonom sile između njih. Boškovićevo nasljeđe s najnovijim tumačenjima njegovog životnog djela Teorija prirodne filozfije (Beč, 1758. te Mletci, 1763.) u svjetlu moderne čestične slike prirode, važni su nam napose zbog aktualnih epistemičkih izazova ‘nove fizike’ s očekivanim novim objektima i/ili česticama na najvišim energijama, te globalnoj interferenciji suvremene znanosti i kulture.
关键词：Ruđer Josip Bošković; filozofija prirode; fizika čestica; točke; dinamizam; stablo silā; Richard P. Feynman; partoni; apercepcija; unifikacija
