摘要：Kod proizvodnje sira ostaje 80 do 90 % sirutke što predstavlja određeni problem. U Njemačkoj (Haisch, 1972.) i drugdje iskorištavaju navedeni sporedni proizvod u prehrambenoj i kozmetičkoj industriji, dalje za proizvodnju laktoze ili praška za krmiva itd. Centry-whey postupak omogućava njezino iskorištenje kod proizvodnje mekih sireva. U našoj zemlji vraćaju se manje količine sirutke proizvođačima mlijeka, dok se njezin veći dio pušta neiskorišten u kanalizaciju. Obzirom na činjenicu da još nije tehnički riješeno pitanje mehaničkog ili biološkog čišćenja sirutke, predstavlja ispuštanje sirutke u kanalizaciju onečišćenje okoline. Pomanjkanje bjelančevina animalnog porijekla za ljudsku ishranu i činjenica da se prerada mlijeka na bohinjskim planinama ne završava s izrađenim sirom, navela nas je na misao da upotpunimo podatke o sastavu i iskorištavanju sirutke i ponovo skrenemo pažnju na taj, sa fiziološko-prehrambenog stanovišta još uvijek visokovrijedan proizvod.
