摘要：U izlaganju se raspravlja o problemu nade koji je posljedica krize novovjekovnih utopija. Budući da je nada čovjekov specifikum, o njezinoj mogućnosti ovisi spasenje čovjeka. Kako, dakle, spasiti nadu, da bi se spasilo čovjeka? Da bi na to odgovorio, autor najprije analizira sam pojam nade, a zatim prikazuje utopiju kao jedan od pokušaja ostvarenja nade. Pokazuje se, međutim, da ostvarena utopija nije i ostvarena nada, nego upravo obratno. Zato danas kada postoji mogućnost ostvarenja utopije jača sve više antiutopijsko raspoloženje. Jonasova knjiga "Princip odgovornost" jedna je od najizazovnijih antiutopija našeg vremena, pa je autor opširno izlaže i analizira. Uporedo s antiutopijama, čovjek danas traga i za novim soteriologijama, od kojih su neke u raspravi predstavljene vrednovane. U kritičkom suočavanju s utopijama, antiutopijama i novim religioznim ili kvazi religioznim soteriologijama, autor pokazuje da se nada, a time i čovjek može spasiti samo oslanjajući se na bogočovječji princip, tj. suradnjom čovjeka i Boga, za što je uzor Isus Krist.
