摘要：Benešićev Rječnik hrvatskoga književnoga jezika od preporoda do I. G. Kovačića objavljen je u razdoblju od 1986. do 1990. u dvanaest svezaka (A do rzati). Rad na dovršavanju rječnika pokrenut je 2008., a temelji se na prihvaćanju i provođenju smjernica koje su određene 1948. na početku rada, te postavlja dva zahtjeva: da se rječnik završi kao da ga je završavao sam Benešić, ali da se ne ponavljaju pogreške nedosljedne obrade. Nakana je ovoga rada analizom obrade frazema, koji su bitna sastavnica rječničke građe, utvrditi Benešićeva načela uvrštavanja frazema u natuknički članak i ponuditi sustavnija rješenja za daljnju obradu koja bi pomirila dva zahtjeva. Analiza obrade frazema obuhvatila je pitanja na koji su način organizirana značenja u natukničkome članku i jesu li povezana s frazemima, zatim u kojoj su mjeri kognitivni mehanizmi utjecali na obradu frazema pri čemu je utvrđena konceptualna motivacija njihova značenja te na koncu kako utemeljenost na korpusu citata utječe na obradu prenesenih značenja.
