摘要：U ovom smo radu pokušali, sintezom teorijskih odrednica te navođenjem brojnih slučajeva iz sudske prakse, dati cjelokupni prikaz instituta „obični“ umješač u parnici. Nakon uvodnog dijela, problematizira se pitanje (ne)posjedovanja pravnog interesa i ostalih pretpostavaka koje moraju biti ispunjene da bi treća osoba uopće mogla intervenirati, te se razmatra pravni položaj „običnog“ umješača u parnici. Također se obrađuje pitanje davanja izjave za stupanje u parnicu i u vezi s tim (ne)donošenje posebne odluke o intervenciji. Razmatraju se i radnje koje „obični“ umješač (ni)je ovlašten poduzimati te učinak tih radnji u odnosu na stranku kojoj se pridružio. Treći dio rada posvećen je pitanju djelovanja specifičnog procesnopravnog učinka na umješača, tzv. intervencijskog učinka i značaju koji potonji ima u praksi. S tim u vezi problematizira se pitanje subjektivnih i objektivnih granica gore spomenutog učinka. U radu se navode, i analiziraju u kratkim crtama, drugi zakonski tekstovi u kojima institut „običnog“ umješača ima značajnu ulogu. Naposljetku, kao najdiskutabilnije se nameće pitanje snošenja i naknade troškova
