摘要：U tekstu se raspravlja o principima rekonstrukcije antičkih spomenika u Dalmaciji od sredine 18. do sredine 19. stoljeća. Autor na temelju novijih rasprava o pojmu rekonstrukcije piše o njegovim aspektima unutar tekstualnih osvrta i evokacija, slikovnih prikaza postojećeg stanja i idealnih prikaza izvornikā koji su se našli u antikvarnim publikacijama ili arhitektonskim projektima. Cilj je raspraviti o teorijskim osnovama i nakanama prikazivača antičkih spomenika koji su pomogli stvaranju preciznijeg poimanja njihova autentičnog izgleda i značenja zbog jačanja kulta antičkih spomenika u našim krajevima. Raspravlja se o odnosu slikovne ili ilustrativne i tekstualne ili ekfrastičke rekonstrukcije antičkih spomenika u periodu između kulminacije razvitka antikvarnih studija u Winckelmannovo doba i njihove pretvorbe u moderne discipline povijesti umjetnosti, arheologije i zaštite kulturne baštine sredinom 19. stoljeća.
关键词：rekonstrukcija; Robert Adam; Dioklecijanova palača; Salona; Vicko Andrić; Francesco Lanza
