摘要：Između kraja Starog zavjeta i početka izvješća Novog zavjeta proteže se razdoblje od približno četiri stoljeća. Za pravilan pristup Novom zavjetu, a posebno Evanđeljima, nužno je razumijevanje promjena kroz koje su Židovi prolazili tijekom tog razdoblja, s posebnim naglaskom na njihovoj povijesti pod posljednjim seleukidskim vladarima i tijekom godina koje su svjedočile o pojavi rimske sile u Sredozemlju. Ovaj članak iznosi ukratko doživljaje Židova u vrijeme opadanja moći Perzije i tijekom nastale borbe za prevlast u Palestini između Seleukida na sjeveru i Ptolemejevića na jugu. Podrobnije se zadržavamo na posljedicama koje su proizašle iz pokušaja Antioha Epifana da helenizira Židove, na širenju rimske vlasti u mediteranskom svijetu i na političkoj situaciji u Palestini pod Hazmonejcima i Herodom Velikim.
