摘要：Prelazak stanovništva iz poljoprivrede u druge djelatnosti posljedica je razvoja društvene podjele rada. Mnoge aktivnosti koje su se javile u embrionalnom obliku u autarkičnoj seljačkoj ekonomiji, izdvojile su se u zasebne grane djelatnosti putem razvoja društvene podjele rada. To dovodi do nastanka tržišta dobara i usluga, do međuzavisnosti između različitih profesionalnih grupa stanovništva, i do razvitka gradova kao središta i poticatelja društvenog i gospodarskog napretka. Robno-novčana privreda stvara u seljaka potrebu za novcem i dopunskom zaradom. U usporedbi sa Zapadnom Europom, industrijski razvoj u Jugoslaviji bio je spor i tijekom kapitalističkog razdoblja prije Drugoga svjetskog rata seljaci su mogli steći dopunsku zaradu samo kao nadničari, iz nepoljoprivrednih sezonskih poslova, ili zapošljavajući se u drugim zemljama, a rjeđe stalnim zapošljavanjem u industriji ili u drugim djelatnostima. Pritom su seljaci stalno očekivali kako će se vratiti na svoju zemlju, nadajući se da će kupiti ili povećati svoj posjed, "razviti svoje gospodarstvo i unaprijediti proizvodnju. Socijalistička revolucija i poslijeratni razvoj zemlje doveli su do promjene odnosa seljaka prema zemlji. Kako je zaposlenost u industriji i nepoljoprivrednim djelatnosti donosila sve materijalne i socijalne prednosti, seljak je shvatio da on i njegovi potomci bolju budućnost trebaju tražiti izvan seljačkog gospodarstva. To je dovelo do masovnog napuštanja poljoprivrede: nakon Drugoga svjetskog rata oko 5,500.000 poljoprivrednika prešlo je u nepoljoprivredne djelatnosti u Jugoslaviji. U prvo vrijeme taj je prelazak u nepoljoprivredne djelatnosti imao obilježje izravnog transfera, bez prethodne pripreme, a zadnjih godina on je indirektan - glavnim kanalom agrarnog egzodusa (deagrarizacije) postalo je školovanje. Nekvalificirani seljaci gotovo su se prestali zapošljavati u zemlji i prije svega se zapošljavaju u inozemstvu. Deagrarizacija je proizvela višestruke posljedice u selu i poljoprivredi: razorila je demografsku strukturu, stvorila socijalne probleme među nekim kategorijama seoskog stanovništva, i usložila socioprofesionalnu strukturu sela; prostorno regrupiranje stanovništva dovelo je mnoga sela u nepovoljan položaj spram drugih sela s razvojnim izgledima; zbog mogućnosti ekstrazarade, stanovnici koji žive na obiteljskim gospodarstvima pridaju sve manju pozornost poljoprivrednoj proizvodnji te se sve veći broj individualnih gospodarstava gasi kao proizvodne jedinice. U zaključku se autor zalaže za kompleksnu demografsku, socijalnu i ekonomsku politiku koja će ruralna područja štititi od negativnih učinaka deagrarizacije (koji su sada, zbog dugotrajne kumulacije, izraženiji nego su bili prije), kako ne bi poprimili šire razmjere i izazvali dublje socijalne i ekonomske potrese.
关键词：deagrarizacija; oblici deagrarizacije (predindustrijska; industrijalizacija- direktni i indirektni transfer); posljedice deagrarizacije (demografske; socijalne; ekonomske); Jugoslavija
