摘要：‘Istina’, toliko iskorištavani termin u Heideggerovoj filozofiji, pripada jednoj od epistemoloških teorija, teoriji istine koja je tradicionalni dio epistemološke teorije o znanju. U povijesti filozofije poznato je šest teorija o istini (teorija korespondencije i njezina podvrsta semantička teorija, teorija otkrivenja, podvrgavanja pravilima, teorija koherencije i pragmatička), a svaka je uspjela opisati jednu sastavnicu istine, u stvari znanstvene istine kojoj su najbliži empiristički, a ne metafizički pristupi. Svakako treba imati u vidu, uz koncepcije vjerovanja, i novije teorije znanja, osobito semantičke, te dokaze znanja, kao i teorije opravdanja o kojima raspravlja suvremena epistemologija. Proizlazi da je istina u znanosti temporalan pojam, ovisan o stupnju razvoja znanosti i istraživačevim kompetencijama, kao i okolnostima u kojima se on nalazi.
