摘要：Suvremeno je doba obilježeno smjenom epistemološke i obrazovne paradigme. Uporabivo znanje potire one vrste teorijskoga znanja koje smjeraju na vrijednosti. Radi se o epistemološkome redukcionizmu koji monopol na znanje daje znanstvenim diskurzima koji se legitimiraju putem kibernetičke i ekonomske učinkovitosti, a potiru orijentacijsko znanje koje smjera na svrhe i vrijednosti. Integrativna bioetika, koja počiva na modelu pluriperspektivizma, traži potonje i zahtijeva njemu primjeren obrazovni model, koji bi omogućio razvoj bioetičkoga senzibiliteta. Sedamdesetih godina 20. stoljeća Matthew Lipman utemeljuje filozofiju za djecu, disciplinu nastalu na temeljima bloomovske kognitivne psihologije, peircedeweyjanske istraživačke zajednice te pokreta kritičkoga mišljenja. Prema evidenciji, djeca su već od osnovnoškolske dobi sposobna za apstraktno mišljenje. Autentično je mišljenje multidimenzionalno; kritičko, kreativno i skrbno. Ono se razvija putem sokratičkoga dijaloga u istraživačkoj zajednici djece. Integrativna bioetika, kao disciplina s bitno edukativnom ulogom, upravo uz filozofiju za djecu može doći do svoga cilja – razvoja bioetičkoga senzibiliteta, budući da su epistemološke i metodološke postavke navedenih disciplina sukladne. Cilj je rada predstaviti filozofiju za djecu te istražiti njezin odnos prema integrativnoj bioetici.
关键词：multidimenzionalno mišljenje; filozofija za djecu; Matthew Lipman; sokratički dijalog; skrbno mišljenje; integrativna bioetika; pluriperspektivizam; bioetički senzibilitet
