摘要：Dalmatinski otoci zaseban su geografsko-prirodni prostor od izuzetne nacionale vrijednosti. Oni su dio otočno-obalne cjeline u sklopu koje je svaki otok poseban slučaj, kako po razini i strukturi razvijenosti gospodarskih djelatnosti, tako i problemima i uvjetima (pogodnostima za) razvoj. Svoje gledište o razvoju poljoprivrede na otocima autor izvodi na osnovi prirodnosti i tradicije rada te rezultata kontinuiranih istraživanja obiteljskih gospodarstava. Na otocima se razvilo specifično obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo. Ova se gospodarstva po strukturi i vrsti proizvoda međusobno razlikuju , i bitno su različita od gospodarstava ne otočnih sredina. Predmet rada jest razvoj poljoprivrede na većim dalmatinskim otocima, a posebice na Braču, Hvaru, Korčuli, Lastovu i Visu. Ovaj se rad temelji na rezultatima preglednog istraživanja (survey research): podaci su prikupljeni metodologijski komparabilnim upitnikom na uzorku gospodarstava, koji se nije mijenjao u razdoblju od 1971. do 1992. godine, a gospodarstva su izabrana u više stupnjeva. Autor u analizi uvažava prirodna obilježja otoka, aktivnosti članova domaćinstva , zemljišne kapacitete i posjedovnu strukturu, kao i stupanj korištenja zemljišta, strukturu i vrstu proizvoda, proizvodnju i tržište prodaje. Iako poljoprivreda na otocima već duže vrijeme gubi značaj dominantne djelatnosti, a njezin razvoj nije osmišljen, autor drži da razvojne pravce otočne poljoprivrede ne bi trebalo mijenjati. Poljoprivreda u budućnosti, svojim specifičnim proizvodima, može pridonijeti ukupnoj stabilnosti otočnog stanovništva. Rad završava iznošenjem bitnih perspektivnih značajki razvoja vinogradarstva i vinarstva, maslinarstva i voćarstva, te povrćarstva i ovčarstva na h1vatskim otocima.
