摘要：Ovaj je rad prvi pokušaj istraživanja otočnosti u H1vatskoj kao determinante kvalitete roditeljstva. Relevantan je iz dva razloga. Prvo, psihologijska istraživanja nedvojbeno upućuju na izniman značaj roditeljstva za psihički i socijalni razvoj djeteta: neprihvaćanje djeteta i izostanak topline i podrške izazivaju emocionalne probleme i otežavaju psihičku prilagodbu u djetinjstvu i kasnije. Drugo, osim o drugim čimbenicima roditeljski odnos spram djece ovisi i o naročitom tipu otočne socijalne solidarnosti i kontrole, tradicijske kulture i sustava vrjednota. Cilj je bio ispitati postoje li na sjevernojadranskim otocima, u gradu Rijeci i Gorskome kotaru posebnosti u stilu roditeljstva, i ako postoje koji su njihovi efekti na kvalitetu odnosa između roditelja i adolescenata, te utvrditi postoji li povezanost između kvalitete roditeljstva i psihičke prilagodbe adolescenata. Podaci su prikupljeni 1998. upitnikom na proporcionalnom uzorku učenika svih srednjih škola Primorsko- goranske županije iz kojega su za ovaj rad obrađeni podaci 312 srednjoškolaca na otocima Krku, Rabu, Lošinju i Cresu, 1.676 učenika u gradu Rijeci, te 154 u Gorskom kotaru. Kakvoća roditeljstva mjerena je ljestvicama procjene roditeljskog odnosa, te poticanja autonomije kćeri i sinova, a psihička prilagodba adolescenata pomoću ljestvica zadovoljstva životom, egzistencijalne praznine, manifestne agresivnosti, te autonomije. Za prvi i drugi problem provedena je dvosmjerna analiza varijance, a za treći problem kanonička korelacijska analiza. Rezultati upućuju na zaključak da na otocima roditelji pružaju najmanje emocionalne topline, podrške i autonomije, pri čem je tretman kćeri najlošiji (majke z na čajno više autonomije pružaju sinovima), te da adolescenti na otocima, a posebice djevojke, imaju više problema psihičke prilagodbe od svojih vršnjaka u drugim, regionalno bliskim, krajevima. Njihovo je zadovoljstvo životom niže i izrazito češće doživljavaju stanja egzistencijalne praznine uz što se vezuju i suicidalne pomisli. Prosječna razina manifestne agresivnosti mladih otočana i njihovih vršnjaka u drugim krajevima se ne razlikuje, ali je indikativna povišena razina agresivnosti djevojaka na otocima. Niža je i razina autonomnog ponašanja, te prilagodljivosti mladih otočana. Autori zaključuju: (a) mladi otočani , a osobito djevojke tvore specifičnu rizičnu skupinu u populaciji mladih Primorsko-goranske regije; (b) razlike između mladih otočana i drugih dviju skupina adolescenata determinirane su i kvalitetom roditeljstva, a upućuju na svojevrsni destruirani tradicionalni (patrijarhalni) roditeljski stil na otocima.
