摘要：U svojoj korespondenciji braća Antun i Mihovil Vrančić u nekoliko su se prilika poslužili kodiranim porukama: Antun u jednom pismu s diplomatske misije iz Pariza 1546, a Mihovil dvanaest godina poslije u četirima pismima iz Šibenika. Tijekom istraživanja provedenog za potrebe ovoga rada ustanovljeno je da jedno od pisama dosada nije bilo poznato. Mihovilov sustav znakova uspjeli smo dešifrirati usporedbom učestalosti znakova u kodiranim odlomcima s učestalošću slova u latinskim dijelovima pisama. Većina je slova preuzeta iz latinice, samo im je promijenjena vrijednost, pri čemu je imala utjecaja, čini se, knjiga Polygraphia onodobnoga njemačkog kriptografa Ioannesa Trithemiusa. Usto je dodano nekoliko arapskih znamenki i znakova iz drugih pisama. Glavnina skrivena sadržaja odnosi se na ulaganja u nekretnine i unosne poslove, te je svrha tajnog pisma očigledno bila onemogućiti konkurenciju da preduhitri Antuna i Mihovila, u trenutku kad je Antun bio nagrađen od cara Ferdinanda nakon četverogodišnjeg poslanstva u Turskoj. U dvjema pak porukama Mihovil upozorava brata na opasnost od dvojice braće s vrlo lošom moralnom reputacijom. Antunov odlomak ostao je neriješen, jer se poslužio drugačijim sustavom, a sam tekst je prekratak, tako da izračun frekvencije ne pomaže.
