摘要：Predavanje o subjektu umjetnosti Alaina Badioua, koje proizlazi iz njegova opsežna opusa filozofije bitka i subjekta – predstavlja vrlo značajan dio anti-postmodernističke struje u problematiziranju umjetnosti, koji obećaje novi život umjetničkom djelu unatoč sveopćoj rezigniranosti postmoderne misli o umjetnosti. Umjetničko djelo kao događaj, kao afirmativna pukotina u dijalektici tijela i njegovog traga, te kao pukotina između subjektovog dosega u tijelu (užitak) i transcendentalnog svijeta s one strane tijela (žrtva), zapravo je u svojoj biti nedovršeni iskorak u formuli svijeta gdje do tada nemoguća forma (»neforma«) postaje moguća forma, i ostavlja svoj trag u tijelu umjetničkog djela. Ovakva analiza vraća diskurs umjetnosti s povijesnog mišljenja u postmodernoj struji natrag na fundamentalne filozofske koncepte bitka i subjekta – iako je riječ o sasvim novoj, matematički utemeljenoj misli. Ideja ovoga teksta bazira se na suprotstavljanju naizgled odvojenih viđenja umjetničkog diskursa: povijesnog mišljenja zaokruženog proglasom o »kraju umjetnosti« od Hegela pa nadalje, i ontologije Alaina Badioua koje vraća bitak umjetničkom djelu i čini ga imunim na povijesna i društvena previranja. Takvo suprotstavljanje naizgled ima dva moguća ishoda: Badiouov subjekt umjetnosti kao konačno dokidanje povijesnog mišljenja umjetnosti i vraćanje umjetničkog djela u »svijet živih«, ili se radi samo o tome da je subjekt umjetnosti Badioua još jedna u nizu utopija koja pokušavaju vratiti samu supstancu umjetnosti u filozofske diskurse, ne uviđajući korelaciju između ontološke i povijesne ideje subjekta.
