摘要：Ideja o metodi Sokratovih krugova nastaje između 1910. i 1940. godine, a danas poznajemo različite varijacije i primjene. Ipak, temelj metode su rasprava i metarasprava. Metoda potiče razvoj vještina i sposobnosti potrebnih prilagodbi brzome, suvremenom svijetu i razvoju učenika u aktivnog, demokratskog građanina. Vještine slušanja, izražavanja, analiziranja, kritičkog promišljanja i uvažanja različitosti mišljenja i stavova, ciljevi su nacionalnih kurikuluma, ali su i posljedica primjene metode Sokratovih krugova. Glavni čimbenici metode su nastavnik, adekvatan tekst i učenik, no uspješnost metode ostvaruje se tek uspostavom međusobnih odnosa.
