摘要：Strategije učenja danas predstavljaju aktualno područje ispitivanja u području usvajanja stranoga jezika. Oxford (1990) ih definira kao specifične aktivnosti koje učenik poduzima kako bi proces učenja učinio lakšim, bržim i ugodnijim te kako bi ih mogao primijeniti u novim situacijama učenja i uporabe jezika. Primjena prikladnih strategija učenja osigurava veći uspjeh u učenju i veću sigurnost. U prvome dijelu rada navode se ključne definicije pojma ‘strategija učenja’, dok su u drugome dijelu predstavljeni rezultati kvantitativnoga istraživanja koje je provedeno na Američkoj visokoj školi za management i tehnologiju u Dubrovniku (ACMT) i na Sveučilištu u Dubrovniku. Uzorak je obuhvatio 181 ispitanika koji uče njemački, španjolski, francuski i talijanski kao strani jezik na dvije razine učenja: početnoj i srednjoj. Za ispitivanje strategija učenja izrađen je upitnik koji se temelji na upitniku o strategijama učenjima (Strategy Inventory for Language Learning) koji je oblikovala Oxford (1990). Ciljevi istraživanja bili su utvrditi razlike u uporabi strategija učenja u odnosu na razinu učenja stranoga jezika te prethodnu ocjenu iz stranoga jezika. Rezultati ovoga istraživanja pokazali su da se u odnosu na razinu učenja stranoga jezika ispitanici statistički značajno razlikuju prema uporabi strategija učenja. Razlike su prisutne za dvije skupine strategija učenja: društveno-afektivne i kognitivne, i to u smjeru veće zastupljenosti kod ispitanika na početnom stupnju učenja. S druge strane, utvrđena je statistički značajna razlika u uporabi strategija učenja u odnosu na prethodnu ocjenu iz stranoga jezika. Učenici s izvrsnom ocjenom više se koriste skupinom društveno-afektivnih strategija i strategija pamćenja. U završnome dijelu navode se implikacije za nastavnu praksu te se daju smjernice za buduća istraživanja.
关键词：strategije učenja; jezična kompetencija; uspjeh u učenju; stupanj učenja stranoga jezika
