摘要：Analizom narativa i diskursa televizijskih spotova Vlade RH, emitiranih na nacionalnim televizijama uoči referenduma o ulasku Hrvatske u EU, ova studija uzima dvojak fokus, te nastoji, prvo, ustanoviti osnovne komunikacijske oblike korištene u nastojanju mobiliziranja što većeg afirmativnog izjašnjavanja građana s pravom glasa na referendumu i, drugo, demonstrirati njihov značaj za komunikaciju Vlade s građanima, odnosno za demokratski proces pregovaranja (osvajanja) popularnog konsenzusa oko prijenosa dijela suvereniteta s nacionalne države na nadnacionalnu zajednicu. Dekonstrukcijom jezične (ovdje audio-vizualne) dinamike odabrane koherentne skupine medijskih tekstova (spotova) kao platforme reprezentiranja pretpostavljenih sukobljenih stajališta o ulasku u EU ova studija identificira tipične diskurzivne komponente spotova, odnosno implicirani odnos moći autora (Vlade) i adresata (građana) spotova, koji se reflektira u tematskoj (izostavljanje informacija o ispregovaranim stajalištima) i strukturnoj stalnosti (građanin odglumi komentar o ulasku u vidu trača, a anonimni glas odgovori opovrgavanjem, ruganjem, skretanjem s teme ili karikaturiranjem). Istraživanje pokazuje da emitirani spotovi kao temeljni obrazac komunikacije uspostavljaju propagandu, a ne informativni resurs, što im je deklarativni cilj. Umjesto ujednačenih informacija o prednostima i manama ulaska Vlada nudi reklamne spotove “prodaje” dobrobiti, zarađene ničime do odabirom ulaska u EU, a umjesto demonstriranja ispregovaranih hrvatskih stajališta (temeljna pozicija ulaska) nabrajaju se gospodarski uspjesi moćnih članica. Kontekstualizirajući spotove u širim raspravama o političkoj komunikaciji uoči ulaska u EU, povlačim paralele s iskustvima drugih novopridošlih članica s jedne, te s hrvatskim naslijeđem autoritarnosti u komuniciranju elita s građanima o važnim nacionalnim političkim temama s druge strane, u kojima raznolikost mišljenja građana permanentno ne dobiva status relevantnog političkog mišljenja.
