出版社：Catholic Faculty of Theology, University of Zagreb
摘要：U istraživanju raznovrsnog Šagi-Bunićeva teološkog opusa autor u članku pokazuje i otkriva da Šagi-Bunićeva teologija nosi »tetragramsko« obilježje. Pod tim vidom njegova teologija dosad još nije bila predmetom nikakvih studija i u tom smislu ovo istraživanje predstavlja novost. Autor u uvodnom zapažanju i pojašnjenju napominje da riječ »tetragram« treba uvijek uzimati u simboličkom, prenesenom smislu, jer četiri različite teme koje na kraju čine tetragram međusobno su tako povezane da ih ne možemo dijeliti i promatrati izolirano jednu od druge. Dosadašnjim istraživanjem autor u Šagi-Bunićevoj teologiji pronalazi dvanaest tetragrama koje u radu redom nabraja. Nakon uvodnog zapažanja i pojašnjenja autor u najvažnijim crtama prikazuje razvoj Šagi-Bunićeve »tetrarhijske« teologije koja se počinje oblikovati već od njegovih najranijih spisa. U nastavku rada autor se detaljnije zadržava na analizi i prikazu samo dvaju tetragrama: na prvom koji naziva tetragram izvora a čine ga objava, tradicija, crkveno učiteljstvo i teologija, te na posljednjem koji naziva dijaloškim tetragramom, a čine ga euharistija, pastoral, ekumenizam i dijalog. Na kraju autor ostavlja otvorenim pitanje je li Šagi-Bunić svjesno i ciljano želio da čitatelj i istraživač otkrije tetragramsko obilježje njegove teologije ili je pak ona plod spontanog, dinamičkog i evolutivnog rasta koji joj je dao upravo takav izgled. U svakom slučaju, i jedno i drugo pitanje za sada ostaju u području hipoteze i mogućega.
关键词：Tomislav Janko Šagi-Bunić; tetragram; teologija; Drugi vatikanski koncil; dijalog.
