摘要：Antički Brigetio, jedan od četiri vojna logora u Panoniji, bio je samim svojim položajem predodređen za plovidbu: nalazio se, naime, na obali rijeke Danuvius (Dunava), koji je od početka 2. st. posl. Kr. bio najvažniji trgovački put u sjeveroistočnom dijelu Rimskoga Carstva. Premda položaj vojne ili civilne luke nije poznat, arheološke naznake pružaju neizravne dokaze za postojanje takvog mjesta. Među tim naznakama valja u prvom redu spomenuti neobičan tlocrt logora. Riječ je o dvama paralelnim zidinama koje se protežu od istočnog i zapadnog kuta logorskog bedema do obale Dunava, a u arheološkoj se literaturi tumače kao obzidi pristaništa, odnosno kao dva građevinska razdoblja logora. U arheološke naznake ubrajaju se cigle sa žigom CFH, koji se u pravilu tumači kao C(lassis) F(lavia) H(istrica), tj. kao „Flavijevska dunavska flota“ (prema Hister, grčkom imenu za Dunav). Nedvojbene su naznake za dunavsku plovidbu arheološki nalazi povezani s prekomorkom trgovinom. Riječ je o amforama, koje su u Panoniju odn. u Brigetio mogle dospjeti samo plovnim putem. Raspon amfora u kojima se prevozilo ulje, zelene i crne masline, garum i vino prisutan je od zapadnog Mediterana do Pontosa. Jedina je izravna naznaka za dunavsku plovidbu natpis Valeria Lucilla na jednom sarkofagu što ga je pokojnici posvetio njezin suprug, stanoviti Aurelius Martialis, koji je u 3. st. posl. Kr. posjedovao brod (nauclerus) u luci (portus) carinske postaje Pons Aeni te je vjerojatno prevozio keramiku terra sigillata iz jedine u to doba još aktivne radionice u Pfaffenhofenu u Panoniju odnosno u Brigetio.
