摘要：U članku se ukratko razlaže Ricœurovo razumijevanje hermeneutike sumnje i hermeneutike obnavljanja smisla te njihova prijepora. Dijalektiku toga prijepora naziva se metanojskom hermeneutikom. Obraćenje (grč. metanoia) pristajanje je na određeno nutarnje razumijevanje i ne pripada samo religijskoj sferi nego ulazi u tekstualan korpus čitanja ljudskog svijeta uopće te svjedočenja o njemu kao o trajno otvorenim mogućnostima. Ponovno prisvojiti simbolički jezik, tj. ponovno uspostaviti smisao riječima u interpretaciji teksta i ljudskog svijeta, znači ljudskom iskustvu iznova dati narativnu mogućnost samorazumijevanja. Subjekt koji je sam sebi postao upitan samoostvaruje se, dakle, radikalnošću koja prekoračuje kartezijansku dvojbu ranjenog cogito.
