摘要：Cilj je ovog istraživanja bio utvrditi učinke maksimalnog intervalnog sprintanja po 30 sekunda (SIE) i usporediti ih s umjerenim aerobnim treniranjem (MA) na povišenu potrošnju kisika nakon vježbanja. Šest muškaraca rekreativaca (23.3±1.4 godina, 81.8 ± 9.9 kg i 180.8 ± 6.3 cm) je, u slučajnom uravnoteženom nacrtu eksperimenta, provelo intervalni sprinterski trening koji se sastojao od tri ponavljanja Wingate testa (30 sekunda) na biciklu sa odmorima po 4 minute (ukupno trajanje zadatka približno 11 minuta) te umjereni aerobni trening koji se sastojao od 30 minuta bicikliranja intenzitetom od 60% rezerve srčane frekvencije. Početni primitak kisika (VO2) je bio utvrđen kao prosječna vrijednost VO2 zabilježena u zadnjih 5 minuta 30-minutnog odmora u ležećem položaju koji se primjenjivao prije svakog eksperimentalnog protokola. Nakon svakog protokola, VO2 je bio mjeren tijekom 30 minuta ili do trenutka kada se VO2 spustio na početnu vrijednost. EPOC je utvrđen oduzimanjem početne vrijednosti VO2 od vrijednosti VO2 zabilježenih nakon eksperimentalnih protokola. Energetska potrošnja (kJ) je bila utvrđena množenjem potrošenih kJ po litri kisika sa prosječnim VO2 tijekom oporavka. Vrijednosti EPOC-a bile su značajno više u sprinterskoj grupi (SIE 7,5±1,3 l) u odnosu na vrijednosti u grupi MA (1,8±0,7). Sprinterski zadatak je proizveo višu kalorijsku potrošnju tijekom oporavka (156,9 kJ) u usporedbi s umjerenim aerobnim zadatkom MA (41,0 kJ) te je ona ostala značajno povišena (p=0,024) u odnosu na razinu u mirovanju tijekom cijelog perioda oporavka (30 minuta) za razliku od MA (6 minuta, p=0,003). Potrebna energija za oporavak nakon 3 ponovljena maksimalna Wingate testa od 30 sekunda bila je viša nego nakon 30 minuta umjerene aerobne aktivnosti. Buduća istraživanja trebala bi ispitati kronične učinke protokola maksimalnih sprinterskih napora na kardiovaskularni fitnes i sastav tijela.
关键词：energetska potrošnja; anaerobno vježbanje; intenzitet; Wingate test
