期刊名称：Narodna umjetnost. Croatian Journal of Ethnology and Folklore Research
印刷版ISSN：0547-2504
出版年度：2013
卷号：50.
期号：1.
页码：72-73
出版社：Institute of Ethonology and Folklore Research
摘要：Socijalistički je pravni okvir omogućio poboljšanje pravne, ekonomske i socijalne ravnopravnosti žena što je izmijenilo njihov tradicionalno subordiniran položaj u obitelji i društvu. S druge strane, konflikt revolucionarnih i tradicijskih vrednota generirao je različite antagonizme i kompromise kao i “nizove konfliktnih komplementarnosti” (G. W. Creed) starog i novog sistema, posebice u privatnoj sferi gdje se očuvao patrijarhalni “seksualni ugovor” (C. Pateman) s jasnom podjelom muških i ženskih uloga. Članak se usredotočuje na segment socijalističke modernizacije vezan uz nagli razvoj industrije plastike koja je rasla uglavnom kao rezultat ženskih napora i postignuća, to jest kao simbioza rane socijalističke kulture kompeticije, (samo)discipline i (samo)korekcije ljudskih mana, i patrijarhalne baštine koja je cijenila ženske vrline poput spremnosti na žrtvovanje (za druge) i preuzimanja odgovornosti za obitelj i zajednicu u cjelini. Već od kraja 1950-ih, rivalstvo dva kolektivistička projekta – patrijarhalnog i komunističkog – koji su, svaki na svoj način, disciplinirali, socijalizirali i koristili žensku radnu i reproduktivnu sposobnost, pronašli su zajednički interes u obnavljanju diskursa ženstvenosti i kućevnosti. Prijelaz iz siromaštva u stanje relativnog blagostanja, praćen počecima masovne proizvodnje kućanskih aparata i potrošnih dobara, sintetičkih materijala i plastike, pratila je pasivizacija žena kao političkih subjekata i komodifikacija njihovih slika u masovnim medijima. Etnografsko istraživanje iskustava žena zaposlenih u Jugoplastici (1954. – 1991.), a posebice radnica iz Jugoplastikinog pogona na Šolti (1959. – 1991.), raspravlja o ambivalentnom nasljeđu socijalističke emancipacije. Za većinu žena, stalni posao u tvornici fundamentalno je promijenio njihove svakodnevne života, rodne odnose u obitelji, razinu životnog standarda i način na koji žene prosuđuju svoje sposobnosti i kompetencije. Njihova kazivanja otkrivaju selektivno viđenje života u socijalizmu; nedostatak kritičke refleksije o vlastitoj ideološkoj poziciji unutar lokalnog i nacionalnog konteksta te nostalgiju za vremenom ekonomskog osnaživanja, vremenom radnih uspjeha i ponosa zbog vještina koje su koristile obavljajući radne zadatke. Ta su iskustva supostavljena onima iz razdoblja tradicijske otočne ekonomije (poljoprivreda, ribolov, proizvodnja vapna), kao i onima recentnog oslanjanja na prirodne izvore i turizam koje reaktiviraju tradicijske (patrijarhalne) obrasce života i ženama ne ostavljaju mnogo prostora za (samo)afirmaciju.
关键词：žensko nasljeđe; Jugoplastika; radnice u socijalizmu
