摘要：Ovim smo člankom, analizirajući tekst V. Vujačića i druge pamflete i programe srpske političke elite, htjeli pokazati kako se srpska elita i srpsko društvo nisu oslobodili nacionalističkog stajališta u objašnjenju povijesnih događanja, koji su doveli do raspada bivše Jugoslavije. Oni drže kako je glavni krivac neuspjeha komunistička nacionalna politika, koja nije znala upotrijebiti adekvatna sredstva (da ne kažemo Rankovićevu tehnologiju nasilja) da bi sačuvala državu cijelom i jedinstvenom. U drugom dijelu se pokazalo kako je Weberovo stajalište o politici moći nedostatno da objasni boljševički i komunistički oblik populističkoga srpskog nacionalizma. Onoga časa kad se nekadašnja jugoslavenska politička elita raspala na antikomunističku i anticentralističku, s jedne, i boljševičku i centralističku, s druge strane, nije bilo izgleda za kompromis. U trećem smo dijelu naveli kako je Vujačić, ali ne samo on iz srpske elite, postavio pitanje katarze srpskih intelektualaca i srpskog društva, kao puta u prevladavanje srpskoga “dominantnog” nacionalizma. No u tome on ostaje usamljen, kako pokazuju najnoviji događaji i najnoviji nastupi srpske elite.
